Moja mjesečna primanja su otprilike 2800 kuna. Studiram u Karlovcu koji nema studentski dom niti menzu. Živim u unajmljenom stanu sa cimericom. Drugih prihoda nemam, a kada mi zatreba novaca više nego imam primanja, nemam se kome obratiti sa sigurnošću da mi pomogne.
Mjesečno trošim na ove stvari:
- Najam stana – 1500 kn/750 kn
- Režije – oko 650 kn/325 kn
-struja, voda, pričuva, toplana
- Hrana (ako računam da trošim dnevno 20 kn ) – 600 kn
-najosnovnije dnevne potrepštine su kruh, mlijeko, salama,ručak u menzi, bez voća,
povrća, slatkiša, začina, namaza, jogurta, šečera…
- Higijenske potrepštine (gel za tuširanje 8 kn, šampon 20 kn, sapun 5 kn, pasta za zube 15 kn, losion za njegu lica 30 kn, dezodorans 10 kn, ulošci 20 kn, bez štapića za uši, gela za intimnu njegu, vate, mlijeka za tijelo, krema za lice…) – cca 100 kn
- Sredstva za čišćenje (domestos 25 kn, arf 20 kn, prašak za veš 40 kn, omekšivač 15 kn, za pranje suđa 15 kn, za podove 20 kn, krpe za čišćenje 15 kn, bez sredstva za pranje stakla…) – cca 150 kn/75 kn
Dodatni izdaci koji ne spadaju u mjesečnu potrošnju su:
- Skripte za faks
- Bilježnice i kemijeske olovke
- Prijevoz
- Izlasci
- Odjeća i obuća
- Kozmetika
- Troškovi za mobitel
- Iznenadni troškovi
- Izvanredni troškovi u slučaju bolesti
Mnogi od dodatnih izdataka često spadaju u mjesečnu potrošnju. Poput prijevoza ( 100 kn povratna karta za Koprivnicu, nekada i duplo), izlazaka (subotnji izlasci, odlasci na sok sa prijateljima, odlazak u kino i kazalište), troškova za mobitel (cca 100 kn).
Ako dodam potrošnju novaca za ostale izdatke poput skripti za faks na koje potrošim oko 300 kn u svakom semestru, bilježnica i kemijskih olovaka na koje potrošim oko 150 kn u svakom semestru, odjeće i obuće za ljeto i zimu na koju moram izdvojiti godišnje 2000 kn s tim da je cijena umanjena jer neke stvari imam dvije-tri godine, kozmetike na koju potrošim godišnje do 300 kn, iznenadnih troškova poput rođendanskih i božičnih darova, izvanrednih troškova za prehlade, zubara…Po svim ovim preračunima vidi se da je 2800 kn mjesečno premalo da bi se uopće diskutiralo o ičemu. S time da sam računala ručak samo u menzi koji dođe 4, 40kn, ali često hrana ne valja pa odvajam novac i za ručak koji me tada košta mnogo više. A i sa takvim raspoređivanjem novaca nemam ni dovoljno za uštedu što me dovodi do još jednog problema o kojem razmišljam sve više i više, a to je da kada prestanu dolaziti prihodi i ja neću moći naći posao, neću imati od čega ni gdje živjeti i isključivo ću ovisiti o dobroj volji svojih udomitelja, sestre, brata i prijatelja.
I onda zaista nema smisla kada mladi ljudi koji se moraju pobrinuti za svoju sadašnjost i budućnost kako bi stalno napredovali korak naprijed , a ne nazad ne mogu priznati od kuda ima sva primanja. Tada pravilo da bi se mladoj osobi koja prima naknadu za studiranje od države , stipendiju i mirovinu trebalo oduzeti određeni postotak od tih novaca jer je to previše novaca, nije previše. Zaista nije. Žalosno je kada se počne računati o potrošnji novaca, čovjek se ni ne može sjetiti na što sve troši novac, a da mu je neophodno potrebno. To se i meni dogodilo danas i kada sam se sabrala i dala si dovoljno vremena da zaista razmislim na što sve trošim novac, malo sam se šokirala koliko je mnogo toga na listi, a da mi je neophodno. Kada se radi o primanju i izdavanju novaca treba biti jako oprezan. Ne valja dati previše novaca, ali nije ni dobro primiti premalo novaca.
Ako usporedim studente koji imaju roditelje i odlaze u grad kao Karlovac, bez doma i menze, i dobivaju manje novaca od mene, sa mnom, tu se uvijek slatko nasmijem. Ta djeca kada trebaju neki veći izdatak poput odjeće, obuće, skripti, higijenskih potrepština, kozmetike, bonova za mobitele dobe dodatni novac od svojih roditelja. Ja, kao ni druga bivša udomljena djeca ne mogu nazvati nekoga i tražiti ga novaca za nešto. Isto tako, djeca koja nisu bila udomljena ne trebaju puno razbijati glavu o ušteđevini (makar bi trebali) kako bi si na neki način osigurali smještaj nakon završetka studija kao udomljena djeca jer se imaju kome vratiti, imaju tu sigurnost koju mi nemamo.
Isto tako kada usporedim studente koji žive u gradu koji ima studentski dom i menzu sa studentima koji žive u gradu koji to nema, nasmijem se jako. Mislim…to ni nije za usporedbu jer studenti zaista manje troše tamo gdje ima dom i menza.
I zato pišem ovaj sastavak koji će, nadam se, dati mali uvid ljudima koji zapravo ni ne razmišljaju mnogo o tome koliko je kome potrebno novaca za osnove življenja. Opće mišljenje ljudi s kojima se ja susrećem, ali vjerovatno i drugih jest da kažu da je 2800 kn jako puno jer ima ljudi koji žive i sa manje. Istina, ima, to nitko ne može osporiti, ali zašto bih ja, mlada osoba, jedva preživljavala iz mjeseca u mjesec bez mogućnosti za uštedu, kada mi je potreban novac da ih si osigurala budućnost, postala kvalitetan član našega društva. Ali ako će mladi ljudi morati spajati kraj s krajem iz mjeseca u mjesec bez sigurnosti u svoju budućnost, mnogo pametnih i kvalitetnih ljudi neće ostvariti svoj puni potencijal. Na žalost, danas sve ovisi o novcu, ma koliko mi to mrsko bilo reći.
Iskustvo djevojke koja je bila udomljena